Nagrade Neven 1999.
Žiri svoju odluku obrazlaže rečima:
„Vesna Ćorović – Butrić svoju toplu, patetičnu porodičnu osećajnost ugrađuje u priču o prošlosti i sadačnjosti, smeni generacija“. Na početku prve priče u knjizi „Ulica na ljuljašci“ Vesna Ćorović-Butrić to pripoveda: priču jedne, ili svake mame. Mama ima i prirodnu biološku i književnu subjektivnu privilegiju: ona rađa dete i stvara priču: „Ti si tatino zrno oriza, mamino zrno zlata, dedino zrno pasulja“.
To zrno zlata, mamin sin – junak je ovih priča koje su, takođe i odvojene i povezane u niz i ritam, nalik labavom romanu.
U središtu sveta autorke nalaze se njih dvoje – mati i sin. Okolo su predeli, selo u ravnici kao slika detinjstva, džem od šljiva, baba… ali su suptilni dijalog i razumevanje izmedu njih dvoje – najvažniji. Priče postoje zbog toga razumevanja i dijaloga.