cropped-leo-logo-horizontalan-manji-1-1.png

Arhetipski svet Nikole Tesle Ivan Nastović

438.90 RSD Sa PDV-om

ZAŠTO JE TESLA ŽIV

  • Izdavač:  Prometej
  • ISBN: 9788651505273
  • Broj strana: 184
  • Pismo: Latinica
  • Povez: Broširan
  • Format: 14×20 cm
  • Godina izdanja: 2010

Nema na zalihama

SKU 22449 Kategorija Oznake , ,

Nekoga ko nešto zaista dobro uradi, ljudi ne treba da hvale, jer mu se time umanjuje njegova božanska nagrada. A pisac ovog istinitog i autentičnog objašnjenja dubinske psihologije Tesline naučne duše i arhetipske motivacije Tesline nauke, Ivan Nastović, svakako ju je zaslužio.
Ovom studijom on je odbranio ne samo Teslu, već i psihijatrijsku i psihološku struku od pogrešnog shvatanja Tesle, kao i kolege stručnjake od njih samih, a posebno psihoanalitičare i njihove često proizvoljne i netačne zaključke o Tesli. Nastović je pokazao da se baveći pojedincem kakav je bio Nikola Tesla, nužno i najdublje bavimo onim što je arhetipsko u čoveku.
Otuda je bilo neophodno Teslinoj ličnosti i stvaralaštvu prići jungovski, odnosno sagledati ih arhetipski, budući da je takav psihološki pristup i opravdan i jedino ispravan kada je o Tesli reč. Jer, Jungovi stavovi imaju kosmološki izvod i jedino u njegovoj teoriji arhetipova nailazimo na živu naučnu svest o generičkoj važnosti Duha za egzistenciju materije.
Arhetipovi imaju u čoveku moć prirodnog zakona, principa ili načela i zato su numinozni. Prirodnim zakonima, kao ni arhetipu, čovek se ne može odupreti i nužno biva oruđe njegovog ostvarivanja, odakle uz fascinaciju arhetipom ide i delanje po njemu – numinoznost. Identičnu zakonitost Fridrih Niče otkriva u umetnosti: pravi umetnik nije uopšte ličnost, nego puki instrument svoje estetičke ideje. Ovo se poklapa sa Jungovim shvatanjem po kome umetničko delo nije čovek, već nešto nadlično, pa se zato „o pesniku ne može govoriti kao o ličnosti, već kao o stvaralačkom procesu“.
Nasuprot tome, Frojdova psihoanaliza se bavi samo onim što je lično u čoveku, a što je locirano u individualnom nesvesnom, čime se potpuno zanemaruje arhetipska dimenzija, posebno značajna za razumevanje „velikih pojedinaca“, što se jasno vidi iz Frojdovog pristupa Dostojevskom ili Leonardu da Vinčiju.
Otuda ova Nastovićeva, jedinstvena i originalna monografija, osim što pruža potpunije i dublje razumevanje ličnosti i stvaralaštva Nikole Tesle, predstavlja i dragoceni model i putokaz, kako dubinsko-psihološki pristupiti „velikim pojedincima“, koji se ne smeju svoditi na ono što je lično. Jer, stvaralački genije svoje izvorište ima u riznici kolektivnog nesvesnog, a sve značajne ideje i predstave vode do arhetipova.
Dobra se knjiga, kaže Jung, uvek prepoznaje po marljivosti, brižljivosti i po vidljivom duhovnom naporu autora, a sva navedena svojstva poseduje i ova studija o Tesli. U njoj nam Ivan Nastović otkriva i objašnjava važnost i značaj dominantnih arhetipova u Teslinoj ličnosti, koji su suštinski uticali na njegov život i determinisali njegovo delo, kome se Tesla potpuno posvetio i sve mu podredio. Oni su za Teslu imali moć prirodnog zakona, kome se nije mogao odupreti. Kada je reč o stvaralaštvu, tu numinoznost imao je pre svih arhetip svetlosti, o kom Nastović podrobno govori, a koji se nalazi u korenu Teslinog otkrića obrtnog magnetskog polja, kao najznačajnijeg izuma, iz kog su proistekla mnoga kasnija njegova otkrića.
Budući da je bio jasnovidac, Tesla je imao svestan uvid u celinu živog svekosmičkog Bića, imao je pristup jezgru emanacije – središtu isijavanja ljubavi i svetlosti. Poznato je da je u budipeštanskom parku, izgovarajući stihove iz Geteovog Fausta, dok je posmatrao zalazak Sunca, Tesla otkrio obrtno magnetno polje i saznao „kako funkcioniše kosmos“, ali nam je Ivan Nastović sada prvi objasnio dubinsku psihologiju tog otkrića, odnosno njegove arhetipske korene.
Slično je i sa onim što je naizgled krajnje lično u Teslinom životu, poput odnosa prema majci, ili, osobene ljubavi prema beloj golubici. Jer, geniji kao Tesla se u situacije svog života zapravo ne unose lično. Kad nekoga vole, oni vole kosmos ovaploćen u toj osobi, a ne smrtnika – životnog prolaznika sa svim njegovim slabostima koje mu stanje života nužno nameće. Ovo je u prvom redu našlo svoj izraz u Teslinoj ljubavi prema svojoj majci i prema beloj golubici.
Svakom čoveku u njegovoj naivnosti izgleda da je njegova majka – njegova lična majka, a naročito deci. Tek kasnije, u zrelosti, ako sazri, ili pred smrt, ako mu život ostavi vremena da ga u starosti promisli, čovek shvata da postoji Večna Majka, iza svih pojedinačnih majki, koje su sve samo njen ovaploćeni arhetip. Šokiran saznanjem da je bio potpuno zaboravio da mu je zemaljska majka, Đuka Mandić, umrla, pribravši se u njujorškom hotelskom krevetu, Tesla je shvatio istinu: iskonska majka ne umire nikada.
Slično je i sa ljubavlju prema beloj golubici, koja je snažan arhetipski simbol, a na koju je, kako Nastović argumentovano objašnjava, Tesla projektovao svoju Animu, ženski aspekt muške psihe, koja je arhetip života i kreacije. Time je, opet ne lična, već arhetipska ljubav prema beloj golubici bila usko povezana i sa Teslinim stvaralaštvom, posebno kada se zna da je upravo Tesla, i najviše Tesla, povezivao ljudsku dušu i tehnologiju sa Svetim Duhom (čiji je simbol beli golub), ili vavilonsko-antičko-grčki, sa Pitagorinim Svetim zakonom (gr., Hieros Logos).
U savremenoj nauci, posebno u fizici, proučavaju se samo dva logički stepenovana nivoa postojanja – čulna materijalna posledica i formalni simbolički jezik. Najdublji nivo egzistencije od koga sve potiče i zavisi – Duhovni nivo, izostavljen je iz savremenih istraživanja. Prosečan naučnik našega doba svesno se odriče Duha, i, naravno, ne može teorijski da napreduje na bazi predviđanja nadahnućem, kao Tesla, već samo tehnološki, na bazi bezbrojnih pokušaja (neokvantna mehanika CERN-a i traganje za Hiksovim bozonom, neprimereno nazvanim božija čestica).
Moje iskustvo provere najrazličitijih Teslinih izjava pokazalo je da on nije ni filozofski, ni imaginativni tip, već čist vizionar i to u smislu u kome srednjevekovni jezuita sa Palma de Majorke, Ramon Ljulj, definiše fantasmagoriju, na čitav vek pre Keplerovih božanskih slika – arhetipova.
Ramon smatra da je ljudska duša mračna soba, (lat., camera obscura), sa uzanim otvorom prema Bogu koji u nju šalje fantasmagorije, slike Božanske realnosti, koje se od ljudske imaginacije razlikuju po tome što su stvarne.
Svi pravi veliki vizionari su bukvalni, oni naprosto opisuju prizore svojih vizija do detalja. Isto tako je i naučni vizionar Tesla prenosio vizionarske slike u materijalne modele bez ikakvog logičkog razmišljanja, koje bi zaista samo usporilo ovaj proces utelovljenja ideja. Brzina rada u ispunjavanju pozvanja po svemu sudeći je glavni razlog što Tesla nije ostavio nikakvu fizičku teoriju. I kao što priroda isključivo stvara nikome ništa ne objašnjavajući, tako isto ponašao se i Tesla.
Dobro znajući da je Tesla bukvalni vizionar, i stoga krajnje pouzdan, decenijama sam se pitao, ne šta je Tesla imao na umu, nego šta je on video pred sobom, ispisujući sledeću neobičnu rečenicu o svom rano preminulom bratu Danilu:
„Sećanje na ono što je brat postigao činilo je svaki moj pokušaj bezvrednim u poređenju sa njim.“
Znao sam iz analize drugih Teslinih izjava, da on nije bio sklon preuveličavanju, i čak i onda kada bi mu izjave zvučale fantastično, uvek je imao u vidu nešto vrlo konkretno i ostvarljivo, i prema tome, da to što je rekao o Danilu, mora da znači nešto mnogo više od običnog preterivanja u izlivu bratske ljubavi.
Tek prošle godine dobio sam da u prisustvu donosioca pročitam i odmah vratim detaljan dosije Tesline porodice, koji je 1892. godine urađen za potrebe tajne političke policije Habzburške monarhije, odmah posle Teslinog predavanja u Kraljevskom Društvu u Londonu – O svetlosti i drugim visokofrekventnim fenomenima.
Tu sam naišao na pravo objašnjenje Teslinih čudnih reči o bratu: Danilo Tesla je imao vanredno razvijene psihičke moći i, kada se skoncentriše, pomerao je stvari pogledom, što Nikoli, pored svih napornih vežbanja, nikada nije uspelo.
Poznato je da je Nikola Tesla sa lakoćom čitao tuđe misli (svedočenja njegovih školskih drugova iz Gospića, Graca i Praga), predviđao događaje (1899. u Filadelfiji je silom zadržao grupu poznanika da ne otputuju vozom, koji je te noći imao tešku havariju; Morgana je odvratio od putovanja Titanikom o čemu u Morganovom arhivu postoji njegov zapis uz koji je priložena karta prve klase za Titanik), bio vrhunski hipnotizer (njujorška večera sa ličkim bokserima braćom Živić, koje je neprimetno hipnotisao zajedno sa Džonom O’Nilom i pukovnikom Tošićem, o čemu je pisao i Njujork Tajms), ali pomenuti zaista izuzetno redak dar brata Danila nije imao.
I na kraju: ko je ezoterijski Nikola Tesla, koji je njegov nezavršeni zadatak i zašto Tesla živi među nama?
Dugo sam razmišljao gde da pozicioniram Teslu u srednjevekovnoj teološkoj arhitektonici Hrišćanske anđeoske lestvice, da ga nekako povežem sa njegovom hrišćanskom svešteničkom porodicom, ali sam za Teslu jedino odgovarajuće mesto našao u hijerarhiji nadljudskih bića teozofskog učenja.
Tesla je Arhej.
Radi boljeg razumevanja, navešću hijerarhiju u celini (po spisu Eduarda Širea Evolucija božanskog; jednu drugu, isto tako važnu Šireovu knjigu, Veliki posvećenici, Tesla je poklonio lordu Kelvinu, da je pročita na putovanju brodom iz Njujorka u London).
Najniže biće iznad čoveka je njegov anđeo čuvar, zadužen da ga vodi, a iznad su arhanđeli, koji vladaju dušama naroda.
Arheji (naziv potiče od Dionizija Aeropagite), kojima pripada i Nikola Tesla, iznad su arhanđela i u obliku velikih ličnosti rukovode svim preobražajima čovečanstva na sudbonosnim prekretnicama ljudske istorije i nauke, oni su duhovi ličnosti i kosmičkih instinktâ. Ovaploćuju se u intelektualno moćnim pojedincima sa zadatkom da vode brigu o ljudskoj vrsti.
To je prva grupa duhovnih sila, koje se uzdižu nad čovekom; njihove akcije su najživlje i najsloženije i prodiru duboko u materiju kao i u tajnu ljudske individualnosti.
Iza njih dolazi druga trijada sila, to su Deve indijske mitologije, Dionizije ih naziva: um, (gr., eksusiai), vladanje, (gr., dynemeis) i carstvo (gr., heriotes). Bliži su božanstvu nego čoveku, ali ne mogu, kao arhanđeli, da siđu u dubinu materije, niti mogu da vole čoveka, jer su nepogrešivi. Ova bića održavaju materiju, njihove sile su norma fizičkih sistema.
Daleko iznad ljudskog poimanja i mogućnosti zamišljanja uzdiše se treća trijada bića ili sila, koja je najviša: Prestoli – vrhovne moći požrtvovanosti i dobrote, Serafin, na haldejskom – ljubav, i Heruvim – smisao mudrosti iskonske snage; toliko su blizu Boga da direktno isijavaju njegovu svetlost. Oni ne rade već blistaju, oni ne stvaraju nego prenose životne zrake Božije i bude ih na nižim planovima postojanja.
Presto, Serafin i Heruvim čine vrhovnu trijadu koja nadahnjuje kosmos svojim životnim dahom. Oni su deo Božanske sfere u užem smislu, jer su svojom prirodom iznad prostora i vremena, kao i sam Bog, ali očituju njegovo božanstvo u vremenu i u prostoru. To je to jezgro o kome Tesla otvoreno govori ambasadoru kraljevine Jugoslavije Vladiću, jezgro nadljudskih bića od čistog samilosnog svetla, “iz koga dobijam sve svoje ideje, ali u čiju tajnu nisam prodro…”.
Svaki red sila prima podsticaje od gornjeg reda, ali obrnuto nije slučaj, uticaj strujanja je jednosmeran, odozgo prema dole.
Vrhovni Vladalac je Hieros Logos – Sveti Zakon koji vlada načelom neprekidnosti sveukupnog beskonačnog sveta. Bog Tvorac (gr., Demiurg) je
nesaznatljiv. „O Bogovima nema znanja“, kaže i Melis sa Samosa, VI vek p.n.e.
Živeći arhetipski deo svoje ličnosti i crpeći iz njega svoje ideje, Tesla je u ličnom životu uspeo da dominantno živi pre svega ono nadlično, arhetipsko u sebi, što je doprinelo da njegovo delo i danas bude živo, da obasjava, ali i usmerava čovečanstvo. Tesla je znao da je razrešenje ljudske situacije moguće samo shvatanjem opšte harmonije prirodnog poretka stvari i svesnim uklapanjem u taj poredak, pa se otuda i oslanjao na svoje dominantne arhetipove i aktivno i delatno ih živeo.
Nastovićeva monografija, s razlogom i pokrićem naslovljena Arhetipski svet Nikole Tesle, predstavlja nešto najlepše i najdublje što sam pročitao o Nikoli Tesli. Ona ne samo da pruža jasan odgovor na pitanje: zašto je Tesla živ, već daje i originalan, krupan doprinos razumevanju našeg velikana, donoseći jednu potpuno novu sliku o Tesli.
Ova studija je dragocena, jer uspešno predočava i objašnjava arhetipsku dimenziju Tesle, smisao njegove arhetipske ljubavi prema majci i beloj golubici, kao i dubinsko-psihološki smisao njegovog krunskog otkrića – otkrića obrtnog magnetnog polja. Sve to je u psihološkim studijama o Tesli do sada bilo potpuno zanemareno, pa smo umesto istinskog objašnjenja Nikole Tesle, bili svedoci neosnovane psihijatrizacije njegove ličnosti, odnosno „prljavog njuškanja i katastrofe dobrog ukusa pod plaštom nauke“, kako je o sličnim pristupima govorio Karl Gustav Jung. Nasuprot tome, Nastović nam je predočio ono nadlično, a time i večno kod Nikole Tesle, s čime je Tesla, sledeći svoje pozvanje uspešno komunicirao i zahvaljujući čemu su čuda, koja je video i o kojima je govorio, ma koliko tada izgledala udaljena, dospela i ostala ovde, kako bi trajno živela i unapređivala čovečanstvo.
Vođen iz dna kosmosa središnjim arhetipom mistične svetlosti, Tesla je čitavoga života svesno i s radošću poklanjao ljudima spoznate arhetipske zakone po kojima radi priroda, da bi transfiguracijom, na pravoslavni Božić 1943. u Njujorku, i sam postao živi arhetip osnivača nove naučne religije.

Ostvarite kupovinu u iznosu od 3.000 RSD kako biste aktivirali besplatnu dostavu!
Novo

Nedavno dodati naslovi