Homerov spev o Odisejevom desetogodišnjem povratku kući iz Trojanskog rata. Povratak, lutanje, stranputice, dom, pripadnost, vernost, istrajnost, toposi su nad kojima se zamišlja Štulić prevodeći Homerove stihove.

Kazuj mi, Muzo, priču dosjetljivog čovjeka onog,
što svetu razori Troju, grozno se napativ potom;
mnoge je gradove i ljude vidio, ćud im spoznao,
i brojne na moru jade tužeć u srcu pretrpio,
za život se boreć svoj i povratak drugova svojih.
No jarane spasit nije mogao, ako je i htio,
jer smrt nađoše sami zbog svojega drskoga grijeha,
izjedoše, budale, goveda sunčanom bogu sjajnom
Hiperionu, te on njima dan povratka uskrati.
O svemu tome nam, boginjo, Divova kćeri, sad reci,
molim, slatkom ti pjesmom odnekud u trenu poteci.