U okviru biblioteke „Slucaj“, Narodna knjiga je izdala i promovisala scenaristicki tekst Bergmanove „Persone“. Rec je o literarnom predlosku koji je Bergman koristio za istoimeni film, ali koji se apsolutno moze tretirati i citati kao autohtona literarna celina. „Persona“ je, kao i vecina Bergmanovih radova, prica o umetnosti i umetnikovanju, o glumcima u zivotu i glumcima na sceni, o mogucnosti postojanja umetnosti u svetu ovakvom kakav je i o samoj prirodi stvaralaca, od kojih se ocekuje decija naivnost u radu i izvorna nevinost u spoznaji, u svetu u kome se obe ove osobine kaznjavaju.
Ingmar Bergman je, pisuci i rezirajuci „Personu“, koristio karakteristicni sublimat psihoanalitickih saznanja i saznanja o filmu i o teatru.
Ljubitelji Bergmanovog rada sa uzivanjem ce uroniti u „Personu“, jer ona sadrzi i onaj deo koji filmu nedostaje – individualnu kreativnost svakog citaoca, koji ce, citajuci je, stvoriti novi film u svojoj poetickoj memoriji.